PODIJELI

Poštovana ,,PAUK SLUŽBO“ grada Banjaluke,

Obraćam vam se kao neko koga ste u subotu jako razljutili, moram priznati (zanimalo vas to ili ne).

Tada ste krenuli da dižete auto pošte “Intime Express“ i kaznili ste čovjeka koji je radio svoj posao, a koji pri tom nije imao obezbjeđeno parking mjesto (zgrada ga nema). Sigurno ćete pitati zašto se nije parkirao na najbliži parking, a ja ću vam reći zašto i zbog čega bi trebali imati više razumijevanja za ove ljude i ostale koji izađu iz svog auta na minut-dva, jer nema parking mjesto u blizini.

– Zato što taj isti poštar treba da prenese od 25-33 pošiljke, nimalo lagane, svaki radni dan u taj servis ispred kojeg ste ga kaznili.

– Zato što je taj čovjek ograničen vremenom, jer mora stići na sljedeću adresu da stigne pošiljka na vrijeme, te stoga ne može 15 puta da ide i vraća se sa najbližeg parkinga koji i nije tako blizu kada je u pitanju njegov posao.

– Zato što on danas preko ruku prebaci stotine paketa.

– Zato što je psihički napet razmišljajući da ne ošteti neku pošiljku i tako ne ostane bez dijela ili cijele plate.

– Zato što nekada ima paket koji jedva dva čovjeka podignu, a kamoli on sam (Ne biste ga sigurno pitali da mu pomognete da ste ga vidjeli sa tim istim paketom).

– Zato što njegovo stajanje vremenski traje kratko (sa uključena četiri žmigavca).

– Zato što svaki put kada donese pošiljku, trčkara do vrata da vidi da policajac neće naići i uzeti mu dnevnicu koju je taj dan zaradio. (Zamislite da mu svaki dan naplatite tako kaznu. Isplati li se njemu raditi?).

Pazite sada jednu stvar, on je stao na ulicu (ne tako prometnu), kraj njega je moglo proći auto i iz jednog i iz drugog smjera, nije se popeo na trotoar kao iks guzonja, maminih i tatinih sinova, ćerkica, bahatih mangupa koji auto kupe na kredit i parkiraju se nasred trotoara i to ne dužinom već širinom, kako bi se njihova ,,makina“ vidjela i to ispred kafića u kojem satima ispijaju jednu kafu, jer za više nemaju, ali bitno je da je na stolu ključ od merdže, džipine i sl.

Tužna sam što tada ne budete tu da dignete njihovog četvorotočkaša koji je prepriječio put meni sa djetetom u kolicima i tako mi obezbjedite šetnju sa djetetom. Ne, niste bili tu i morala sam iks puta sići na ulicu i moliti Boga da me još jedan sličan mangup ne pokupi zajedno sa djetetom, jer gle čuda, nema ni tog policajca koji je sa vama bio u subotu (i zaprijetio mi da će mi napisati opomenu za ometanje njihovog rada, jer sam im rekla da nemaju nimalo ljudskosti i pitala gdje su kada gore već navedeni parkiraju svoja auta). Nema tog vrijednog policajca kog ja ometam na mjestu gdje mangupi prođu 100 na sat naseljenim mjestom da ga zaustave i kazne, ali zato će taj isti ili sličan njemu biti tu kada naiđe moj otac, komšija, prijatelj koji u dzepu ima 20 maraka i krenuo je da kupi možda lijek u apoteku, a nije imao da popravi žmigavac na golfu 2 i uzeće mu i tih 20 maraka, dodirnuti svoju kapicu (u vidu pozdrava) i pokazati mu da sada može da ide.

Znate šta je jos tužnije? To što nisam samo ja ta kojoj se to svakodnevno dešava već, potpisujem, svakoj drugoj majci sa kolicima, svakoj starijoj osobi sa usporenom motorikom, djetetu, invalidu koji se kreću trotoarima i naiđu na prepreku pomenutih mangupa.

Zamislite samo kako je čovjeku u invalidskim kolicima koji mora sići na ulicu, zaobići to isto auto, a vrlo često i više tako parkiranih, a iza njega kolona auta. Kako mu je popeti se ponovo na taj isti trotoar koji bi moja baba Joka bolje napravila (bar bi spustila ivičnjak malo i na svakom napravila za invalide mogućnost penjanja), pa ne daj Bože da iz prve ne mogne se popeti, jer ga točkovi vrate nazad, a iza njega “JARO“ se zaletio 100 na sat kao da radi u Hitnoj, zapuca se u njega i nikome ništa. Rekli bi što će na ulici što nije išao trotoarom, jadan li je.

Prije neki dan ste mi rekli: “Gospođo, odmaknite se, ne ometajte nas, mi samo radimo svoj posao.

“Ma, ne radite vi svoj posao, dragi moji, bar se ja nisam uvjerila do sada u to svakodnevno gledajući nepropisano parkirana bijesna auta koja su tu satima. Zar vi mislite da bih ja u subotu izletila iz kancelarije pokušavajući da vam objasnim da griješite, da ne mislim da većina ljudi bi željela ovo da vam kaže i da dijeli moje mišljenje?

P.S. Poštar se jeste nepropisno zaustavio, platio je svoju kaznu, s tugom u očima dao vama 30 od 40 maraka koje je imao u džepu (kroz drhtav glas govoreći), ali svi vi koji ste u subotu bili tamo ispali ste nerazumni i neljudi, po mom mišljenju (s kojim će se složiti svi koji mrze nepravdu). Osoba sam koja u lice svima kaže svoje mišljenje, a vama ću na papir da ne bih dobila opomenu za ometanje vašeg rada.

Veliki pozdrav za vas od Marijane