PODIJELI

Kada kažemo slomljeno srce, mislimo metaforički, ali stručnjaci smatraju da proživljene emotivne traume mogu zaista da imaju negativne posljedice po zdravlje, ako potraju duže.

Kad nekog volimo, preplavljeni smo osjećanjem topline i blaženstva. Tome „kumuju” dopamin, isti onaj hormon koji utiče da narkoman žudi za drogom, i hormon sreće endorfin. Sa još nekim sličnim supstancama, oni stvaraju opojnu „ljubavnu mješavinu”. U suprotnom, kada se strasna veza dvoje ljudi naprasno prekine, prevlast preuzima adrenalin i otud je isto toliko jaka i trauma.
Mnogi stručnjaci se slažu da je tada nivo stresnih hormona visok kao i u situacijama u kojima čovjek realno može da doživi srčani udar, recimo smrt bliske osobe, pa su smatrali da ovo stanje treba definisati kao sindrom slomljenog srca.

– Mada je u fiziološkom smislu srce i dalje u jednom komadu, mnogima se čini da je zaista prepuklo. U intenzivnoj patnji osjeća se jak bol u grudima, javljaju se i tahikardija, odnosno preskakanje srca, i aritmija. Usljed tog stalnog pritiska dolazi do poremećaja ritma disanja koje izaziva određene slabosti, vrtoglavicu, nesvjesticu, glavobolju, nesanicu i stanje opšte malaksalosti, a nekad čak apatiju i depresiju – objašnjava Milica Petrović, psiholog u Domu zdravlja „Dr Ristić” u Beogradu.

Šta poslije brodoloma?

Iako ovi simptomi veoma liče na simptome srčanog udara, naša sagovornica ističe da su oni privremeni i izrazito psihogenog karaktera. Budući da intenzivan bol koji se osjeća nema organsko porijeklo, s toga je i svaki lijek suvišan. Ako se izuzmu antidepresivi, koji su se tokom kliničkih ispitivanja pokazali dobrim u ublažavanju simptoma slomljenog srca kod pojedinih pacijenata, Milica Petrović ističe da je vrijeme ipak najbolji lek.
Tuga je potpuno normalna i očekivana reakcija kada se okonča emotivna veza. Poželjno je da ljudi sebi daju oduška tako što će dopustiti da pate određeno vrijeme. U početnoj fazi suze imaju izuzetan terapijski efekat. Plakanje istovremeno donosi olakšanje, a može biti i nedvosmislena poruka prijateljima da vam je potrebna podrška. Izolacija nikako nije dobro rješenje, jer kada ste okruženi prijateljima, stvorićete osjećaj pripadnosti koji je mali, ali značajan pomak u otvaranju prostora za nove ljubavi. Pogrešno je, međutim, upozorava naša sagovornica, nakon jedne neuspjele veze spas odmah tražiti u drugoj, jer su šanse za opstanak male.

– Još ste ranjivi i vučete za sobom svoja negativna iskustva i ako prepoznate bilo kakvu sličnost, odmah ćete zauzeti isti stav. Čovjek je stvoren da iznova voli i rješenje jeste u novoj ljubavi, ali ukoliko ste i dalje privrženi prethodnom partneru, niko vam neće djelovati kao dovoljno dobra zamjena. Zato je poželjno odbolovati i u novu vezu ući potpuno emocionalno sređen i spreman za novo davanje i međusobno prilagođavanje – kaže Milica Petrović.

Ni obnavljanje veze koja je jednom pukla se ne preporučuje. To ima smisla samo pod uslovom da su oba partnera svjesna zašto je veza prekinuta i da su oboje spremni da isprave ono što nije valjalo. Ali, ako se veza obnavlja samo da bi vam trenutno bilo lakše, onda budite spremni da ponovo doživite istu situaciju, a možda i goru.
Promjena sredine kao udaljavanje od izvora stresa takođe nije rješenje. To je, praktično, samo bježanje.

Samo opušteno

Dakle, budite strpljivi, doći će dan kada ćete se probuditi i shvatiti da ste preboljeli raskid i da ste iz patnje izašli jači. Dobar dio sindroma će proći sam od sebe. Ipak, to su tegobe sa kojima ne može svako lako da se nosi, pa naša sagovornica savjetuje da sam čovjek procijeni kako se oporavlja.

– Kod nekih osoba to stanje potraje duže i postane smetnja za normalan život. Katkad mogu da se jave stomačne tegobe koje nekad prerastu u gastritis, a može da dođe i do promjena krvnog pritiska. Postoje, mada rijetko, situacije u kojima se zaista može pojaviti i duševno oboljenje, međutim to se ne događa zbog sindroma slomljenog srca, već što za tako nešto postoje određene predispozicije, a sindrom je samo njihov okidač. Tada je zaista neophodno potražiti stručnu pomoć kako bi se lakše „sastavili komadići slomljenog srca” i izbjegle trajne posljedice. Zato psihoterapija i postoji.

Emotivna veza koja je pukla često se doživljava kao lični neuspjeh. Jedan od rizika je i to da se može stvoriti strah od emotivnog vezivanja. Da bi se izbjegla eventualna patnja zbog nekog budućeg raskida, u nove veze se ne ulaže mnogo, već im se prilazi površno – kaže Milica.
Na kraju poručuje:
– Svako ko je volio, bar jednom je prošao kroz te muke. U slučaju sindroma slomljenog srca preventive nema. Jedina bi bila uzdržavanje od ljubavi. A ako nismo voljeli, onda kao da nismo ni živeli.

Japanci imaju razumijevanja za slomljeno srce

Japanska tradicionalna medicina odavno zna za sindrom slomljenog srca i zove ga „tokatsubo”. Savremena medicina prihvatila ga je tek nedavno i to stanje nazvano je stres kardiomiopatija. Neke velike japanske firme čak su omogućile bolovanje svojim radnicima kad im neko slomi srce. Što su stariji, imaju više dana, jer, kako objašnjavaju, oni mlađi imaju šanse da se ponovo zaljube, dok srednjovječnima to malo teže polazi za rukom, pa su njihovi emotivni lomovi mnogo traumatičniji.