PODIJELI

Od tebe nisam naslijedila milione, kuću na Dedinju, vikendicu u Toskani, ni ljetnjikovac na Hvaru, ali sam naslijedila talenat za slikanje, dar za pisanje, riječi za utjehu, šaku dobrog humora, snagu kada je najteže i ono najvažnije, naslijedila sam dobru dušu i srce veće od svih kvadrata.

Naše prvo ljetovanje

Iako si me oblačio u stilu “crveno i roze nose samo koze” pa su me zbog toga mnogi ismijavali, to sam ti oprostila, jer si me naučio da je hrabro biti drugačiji i ne pripadati masi. I danas, kada mi je teško ja obučem te boje, jer sam hrabra da preguram dan.

Sa istog ljetovanja još pamtim i da sam pala sa najvišeg ležaja u vozu dok sam spavala, jer si izašao da popušiš cigaretu. Ako zanemarimo to načelno sam se lijepo provela.

Konjske trke

Izvini za sve one šešire koje sam te maltretira da mi kupiš da bih ih zatim izgubila ili pocijepala. Znam koliko te je to izluđivalo.

Htjela sam da budem dama, baš kao i sve one napuderisane žene oko nas, ali divljakuša u meni se svaki put uzbudi kada konj na koji smo uložili simboličnih 10 dinara ne stiže prvi na cilj. Ja sam sa tvojih krkača žustro navijala i nisam ni primjetila kada je šešir odletio.

Časovi plivanja

Hvala ti što si me svakog utorka i četvrtka čekao ispred Taša poslije treninga i vodio na takozvane „da mama ne zna” kolače, zbog njih sam ti oprostila ono jednom kada si zaboravio da dođeš po mene.

Iako sam plivanje najviše voljela zbog gorepomenutih slatkiša, onog dana kada sam se davila u Dunavu, ispostavilo se da je tvoje insistiranje da se bavim baš tim sportom zapravo bila dobra ideja.

Prvi kućni ljubimac

ljubimac

U vrijeme inflacije i nestašice goriva, ti si vozio do granice sa Mađarskom kako bi mi kupio bijelog labradora kao novogodišnji poklon. A kako je ona više bila tvoja nego moja “igračka” ja sam po kraju šetala plišano kuče, sve dok me nisi naučio da se izborim za ono što želim. Tada sam prvi put sama prošetala Beti. Istina je zapravo, da je ona prošetala mene. Vratila sam se kući srećna i ponosna, ali oguljenih koljena.

„Moj” prvi pismeni zadatak

Iako sam se osramotila pred cijelim razredom, jer je nastavnica provalila da si mi ti pisao sastav iz srpskog jezika, ipak sam ti zahvalna, jer bez tvog “vjetra u leđa” danas se ne bih bavila pisanjem.

Ti si ćerko tatin sin

Kako si mi oduvijek kupovao serije automobilčića, vatrogasce i ostale “dječačke” igračke posumnjala sam da si želio sina, ali ti nisam zamjerila, Sjećam se jednom kada si me vodio da kupim patike. Želela sam ljubičaste, a ti si uporno upirao prste u muške boje. Sreća, bilo je po mom.

Tenis u pokušaju

Sjećam se i kada si me vodio na tenis, a sjeća se i ono magare koje si nekoliko puta pogodio lopticom preko dva teniska terena i previsoke ograde. Iako si mislio da si talentovan, tata, nisi, ali bilo je zabavno.

Ti si mi pružio dom pun šale i smijeha i najmanje što sam mogla da uradim da ti se zahvalim, jeste da ti poklonim riječi. Ti od njih živiš, baš kao i ja. Tata, hvala ti.