PODIJELI

Ovo je otvoreno pismo djevojke kojoj je dosta muškog licemerja i površnosti. Ona je na jednom forumu otvorila svoju dušu, a mi vam njenu ispovjest donosimo u cjelosti:

“Odmah da vam kažem jednu stvar – nikad nisam bila u fazonu dejtova. To mi je uvek izgledalo nekako usiljeno i vještački. Za nekoga ko kao ja “nosi srce na rukavu” i govori ono šta misli, sve te muško – ženske igrice, glumatanje, pretvaranje u cilju da se jedni drugima dopadnemo ne pije vodu.

Poznajem mnogo muškaraca i žena, imam veliki krug prijatelja, nisam neki osobenjak i namćor. Mnogi bi za mene rekli da sam prijatna i društvena osoba. Usudila bih se da kažem da sam mnogima i omiljeni lik u društvu, ali kad dođe do veza i ljubavi nekako sve to prestaje da važi.

Kada se ugase svjetla, vraćam se svome praznom domu i ležem u krevet sama. Ispratila sam mnoge drugove i poznanike u nesrećne brakove. Mogu slobodno da vam priznam da su mi se neki od njih i dopadali, nekima sam to i rekla, ali su oni uvijek nekako birali žene koje su umjele da njima vješto manipulišu, da im se umiljavaju i dodvoravaju.

Posmatrala sam ih kako između dobrih i “lakih” djevojaka uvijek biraju manju liniju otpora, sve kao u fazonu zezamo se… Dok jednog dana ni ne primjete da su izmanipulisani i završe sa tonom pelena i zatrpani poslom koji mrze kako bi ženi, koju ne vole, koju sve više gledaju kao stranca i u kojoj nemaju ni prijatelja ni saveznika, obezbjedili dovoljno novca za frizere, manikire, cipele…

Oni ćute o svom nezadovoljstvu zarad mira u kući. Ćute i sve što imaju da kažu je: “Ona je majka mog djeteta”.

To je mantra koja im svakog dana daje snagu da idu na posao, da žive… Linija manjeg otpora.

Kada pitaš prosječnog muškarca šta želi i očekuje od djevojke/žene, svi do jednog odgovaraju da žele iskrenost, vjernost, posvećenost. Kažu da žele lijepu djevojku, ali da to nije presudno. Kažu da žele da nije razmažena, da umije da se snađe u kuhinji i u društvu.

Kažu da u ženama cijene dobrotu, a onda u treptaju oka, sve to pogaze i dozvole sebi da završe sa nekom koja nije ništa od svega toga, kao da nisu imali mogućnost izbora.

Rijetko ko se danas ženi iz ljubavi. Svi maštaju o dobroj ženi, a završe sa nekom koja samo vješto izigrava da je takva. Ljudi se lože na privid, na šminku, na imitaciju života, na imitaciju ljubavi, na instant zabavu, na reklamu za život – a ne na život kakav on zaista jeste. I onda odjednom – trudna mlada!

Gdje su nestala ona čarobna vjenčanja zaljubljenih i srećnih ljudi pred kojima tek stoji planiranje porodice?

Danas je vrijeme kurvi, splavarki, sponzoruša, namiguša – Koliko su u priči i teoriji opljuvane, toliko cvjetaju u stvarnom svetu. Dobre djevojke su pored njih nevidljive.

U toni mesa koje se talasa i nudi na izvol'te, niko ni ne razmišlja da pogleda okolo, da se potrudi… Muškarci su se sveli na osnovne životinjske instinkte, a žene na mišolovke.

Da se razumijemo, ne žalim se što sam takva kakva jesam. Nikad ne bih poželjela da budem poput njih. Ja se žalim na današnje muškarce koji ne gledaju dalje od svog nosa i onda završavaju podjednako nesrećni, kao i mi koje im ne mašemo sisama pred nosom i ne prodajemo laž.

Kada će se jednom osvijestiti i shvatiti da u takvim kombinacijama niko ne dobija?”