PODIJELI

Marketing, proračunatost prodavača i Marilyn Monroe – svi su pomalo ‘krivi’ za vrijednost dijamanta!

‘Kada ne bi bilo žena, dijamant bi bio samo običan kamenčić!’ Rekao je to jednom Viktor Hugo. Pitate li se ikada zašto su dijamanti uopće tako skupi, i plaćamo li ih jer zaista vrijede toliko puno, ili jer nam je društvo reklo da je to tako?

Stručnjak za ovo područje Edward Jay Epstein objašnjava u intervjuu za Power Line kako su dijamanti do početka 19. stoljeća bili smatrani vrlo rijetkim kamenjem, sve dok rovitelji u Južnoj Africi nisu otkrili veliki krater u gradu Kimberley, koji je sadržavao pravu riznicu dijamanata.

To je diglo na noge tvrtku De Beers, koja je svojim poslom uspjela dijamante predstaviti kao nešto što je bitno vezano uz zaruke, pa su Amerikanci već tada imali kulturu zaručivanja dijamantim prstenjem. De Beers se nakon novootkrivenih izvora prepao da će im dijamanti jako pojeftiniti, pa su s kartelom tvrtki koje su činile ovu kompaniju povukli jedan poslovni potez.

Oni su naime odlučili da će svake godine, s obzirom na statističke procjene o očekivanom broju zaruka diljem SAD-a, proizvoditi vrlo ograničen broj dijamantnog nakita, to jest prstenja. Budući da su tvrtke koje tvore De Beers kontrolirale 90 posto sirove proizvodnje, mogli su sami odrediti točan broj koji će izbaciti na tržište svake godine, i tako su zbog njegove nedostupnosti kupcima uspjeli održati visoku cijenu.

Marketing je naravno isto pomogao. Zbog reklama i načina na koji su dijamant predstavljali u društvu, uspjeli su ga pretvoriti u simbol zaruka u Americi, ali i šire. Zapravo su i lansiranjem dijamanta u filmove i glazbu podigli njegovu tržišnu vrijednost jer je sve više žena htjelo imati dijamant.

Među onima koji su popularizirali dijamant čak je i Marilyn Monroe, sa svojom kultnom izvedbom “Diamonds are a girl's best friend”.

Poduzetnici koji se bave ovom industrijom znaju jako dobro da dijamanti koje prodaju nisu toliko vrijedi, ali si zbog njihove simbolične vrijednosti mogu priuštiti naplatiti ih skupo. To je također razlog zašto ćete kao vlasnici dijamanta teže prodati ovu ‘vrijednost’ nazad nekoj draguljarnici, i ako uspijete, dobit ćete u najboljem slučaju 20 do 40 posto od iznosa koji ste platili kada ste ga kupovali.

Business Insider piše i o problemu ‘krvavog dijamanta’, što je naziv koji ste koristi za dijamante koji dolaze iz zaraćenih afričkih područja i prodaju se tvrtkama za trgovinu dijamantima kako bi se financirali građanski ratovi.

Ako ikada poželite biti vlasnik dijamanta, ovo su možda opravdani razlozi da razmislite o odustajanju od te namjere.