PODIJELI

Najveća bol koju možete iskusiti u životu je gubitak dragih i bliskih osoba. Ako je to član najuže porodice poput supružnika, nimalo nije lako izaći sa tim na kraj. U takvim situacijama podrška dragih osoba je izuzetno važna. Ovo je pismo jedna majka uputila svojoj ćerki koja je u tako teškoj situaciji – nakon smrti njenog muža.

“Znali smo dijagnozu, ali kada smo čuli vijesti osjećali smo se kao da nas je pregazio voz. Kako je moguće da se tvoj muž, tvoj najbolji prijatelj, najdivniji čovjek kog poznajemo suočava sa tako nečim?

Ti si ostala jaka, dok smo svi mi bili van sebe. Znala si da on želi da ostane kod kuće, uprkos svim poteškoćama sa kojim si se suočavala, ispoštovala si njegovu želju. Daleko od bolnice, djelovalo je kao da mu je bolje.

Učinila si da vrijeme koje vam je ostalo provedete na najbolji način. On te je volio zbog toga i trudio se da vam bude zabavno i da imaš mnogo lijepih uspomena da pamtiš.

Tvoji prijatelji iz sela su takođe bili divni. Trudili su se uvijek da ti budu pri ruci i pruže pomoć. Bašta je uvek bila uredna, frižider napunjen, a pas izveden u šetnju. Prijatelji su ti čak pomogli da okitiš jelku.

Jako sam ponosna na tebe što si mu pružala podršku i što si brinula o njemu. Posljednjih dana znala si šta dolazi i suočila si se sa tim dostojanstveno. Tokom posljednjih sati držala si svom voljenom suprugu ruku, ušuškala si se pored njega u krevet, baš onako kako ste oboje htjeli i kao je trebalo da bude.

U posljednjem trenutku, dok su se bolničari prepirali napolju, ti si bila pored njega i nježno ga mazila po glavi. Znam da nije osjećao ni bol ni strah, slušao je tvoj glas i djelovao je nevjerovatno spokojno. Takvu ljubav ja nikada nisam vidjela, sijala je kao svjetionik u tim teškim i mračnim vremenima. Volim vas oboje zbog toga.

Čak si i mene tješila, držala me za ruku kada sam ja posrnula i plakala. Bila si hrabra, čak i kada sam ja bila cinična i bijesna. Oprostila si mi i bila si velikodušna kada ja to nisam mogla. Mnogo sam naučila od tebe, moja draga djevojčice.

Tvoja ljubav je nebeska i iako ti to ne djeluje tako sada, vremenom ćeš preživjeti tugu i bol i ponovo ćeš zasijati još jače upravo zato što si poznavala Marka.

Nadali smo da će ovaj Božić biti poseban, ali nažalost nije.  Ali ipak oko nas je bilo mnogo ljubavi, djece, braće i sestara. Tvoj dragi muž zauvijek će biti dio naših srca gdje će ostati zauvijek. Bićeš tužna, ali zapamti tvoj najdraži te gleda sa neba… sa osmijehom na licu i u onim lijepim plavim očima. U to sam sigurna.

Voli te mama”